Bogoslužje
Radnim se danima u crkvi sastajemo triput dnevno: noću k jutarnjoj molitvi i pohvalama, koje zajedno traju 2-3 sata (konverzi su obvezani samo na jutarnju; donati nisu dužni sudjelovati na noćnom bdjenju), ujutro k zajedničkoj misi te popodne k večernjoj, koja za braću nije obvezna. Zajedničko bogoslužje je na latinskom jeziku i uvijek je pjevano koralno, tj. bez instrumentalne pratnje. Naš gregorijanski koral je od davnina trajni dio naše baštine. Iz iskustva naime znamo kako ugodno utječe na duhovnu ravnotežu i uzdržljivost.
Zajednička molitva se nastavlja molitvom u samoći. Njom Bogu darujemo najosobniji hvalni prinos koji nadilazi svaku riječ. U trajnom nastojanju da bi bio sjedinjen s Gospodinom, monah u sebi utjelovljuje ono što je naznačeno u cijelom bogoslužju i time se sav njegov život preoblikuje u jedno samo bogoslužje. Male dnevne časove (prvi, treći, šesti i deveti čas, te povečerje – zaključna molitva) obavljamo u ćeliji sami. Kada zazvoni na molitvu, svi se sjedinjujemo u jednu samu kuću molitve, u jedinstveni hvalospjev Bogu.
Naši oci su nam, pored Božjeg oficija, namrli i marijansko bogoslužje, čije molitvene časove obavljamo obično prije odgovarajućih im časova Božjeg oficija. Također, jedanput tjednom molimo oficij za pokojne. Patri-svećenici svakodnevno prije ili poslije konventne mise služe sami još i tihu misu u svojim kapelicama. Kristovoj žrtvi tada se pridružuje osobni dar skrivenog života u pustinji – a sve na slavu Boga Oca.